Događaj kakav je venčanje, koji privlači puno pažnje, ne mora da bude tačno ono što nam se predstavlja, ono što očekujemo da dobijemo ili ono što zamišljamo da ćemo tim činom zaista i dobiti.
Ako se slika obrne, ili vrati na onu tačku od koje fotografija tek nastaje, na njen početak, tj. na negativ – bela boja venčanice, što bi zapravo u našoj kulturi trebalo da predstavlja simbol radosti, nevinosti, novog života i slično, ili crno odelo za muškarca kao sinonim ozbiljnosti, staloženosti, onog pater familijasa koji je toliko prisutan na evropskom prostoru, sada prosto izvrće svoj smisao i suštinu na negativima, i praktično ta bela venčanica postaje jedna crna udovička haljina, a crna kombinacija muškog ozbiljnog odela postaje jedna avetinjska figura, prozirna, skoro nevidljiva.
Tanka i nedefinisana linija između pozitiva i negativa, realnog i izmišljenog, stvarnosti i očekivanja, lica i naličja… postavlja nam pitanje – koja je naša realnost koju živimo, ili koju biramo da živimo…
Na kojoj smo strani te granice…
Milica Đorđević
Milica Đorđević – diplomirala fotografiju na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Branimira Karanovića. Nakon završetka studija usavršavala se u oblasti fotografije u Slovačkoj i Americi, u organizaciji Akademije umetnosti u Bratislavi, Getty instituta, Metropoliten muzeja u Njujorku i NEDCC centra u Andoveru.
Izlagala na više kolektivnih domaćih i međunarodnih žiriranih izložbi od kojih se izdvajaju: Bijenale umetnosti minijature u Gornjem Milanovcu, Međunarodni salon fotografskih minijatura u Beogradu, Majski salon ULUPUDS-a u Beogradu, Regionalni salon u Užicu, itd.) Član ULUPUDS-a.
Samostalne izložbe: